• Povijest golfa u Hrvatskoj

  • Prije drugog svjetskog rata golf se u Hrvatskoj igrao na tri lokacije, na otoku Veli Brijun, u Zagrebu i u Ičićima između Opatije i Lovrana. Nažalost, od kraja 1930-tih do početka 1990-tih godina golf je kod nas potpuno utihnuo. Na početku 90tih godina grupa entuzijasta ponovno pokreće golf u Hrvatskoj. Mora se napomenuti da postoji samo jedan, još neprovjeren podatak o igranju golfa pored Splita. Naime, postoji fotografija snimljena 1920. godine na kojoj je vidljivo troje ljudi koje igra golf, a u pozadini je vidljiva tvrđava Klis, pa se pretpostavlja da je to moglo biti negdje oko izvora rijeke Jadro. Do sada nisu pronađeni nikakvi pisani tragovi pa se još ne može govoriti o organiziranom igranju golfa.

     

     

  • Golf se u našim krajevima prvo počeo igrati na Brijunima. Polovicom XIX st. Brijunsko otočje kupio je austrijski industrijalac Paul Kupelweiser i pretvorio ih u turističku meku. Tijekom prve polovice XX. stoljeća na Brijunima se nude brojni sportski sadržaji: sportovi na vodi, kriket, tenis, jahanje i polo, a od 1922. godine priključuje se i golf. Naime, te je godine dovršeno golf igralište od 18 polja. Prema pisanju ondašnjeg tiska, bilo je to jedno od najljepših golf igrališta u Europi. To i nije teško povjerovati kada se uzme u obzir prirodna ljepota tog krajolika. Već je iduće godine održan i prvi službeni turnir. O izgledu igrališta ne zna se mnogo, ali postoji podatak da je početkom 1930. duljina igrališta iznosila 4450 jardi (4069.08 m). Greenovi i teevi su bili pješčani, što za ono doba nije neuobičajeno, pogotovo s obzirom na klimu. To je s druge strane omogućilo igranje tijekom čitave godine. Prije održavanja velikog međunarodnog susreta u ožujku 1930. izvršeni su manji popravci i preinake igrališta. Treba napomenuti da je tom prilikom, točnije, od 10. do 30. ožujka održano sedam različitih natjecanja. Tijekom 1930-tih godina učinjena su različita poboljšanja igrališta, produženo je za oko 800 jardi i tako dobilo PAR 71. Najveće preinake učinjene su 1932. i 1933. Posao je vodio engleski arhitekt T. Simpson zajedno s američkim kolegom G-C. Thomasom. Tada su izgrađena i neka nova polja od kojih je posebno zanimljivo dvanaesto koje je green imalo na malenom poluotoku u zaljevu Tiganj. Posljednja službena natjecanja održana su na Brijunima 1939. godine, ali postoje nepotvrđeni podaci da se možda odigrala i pokoja runda 1947. godine.

  • Precizno vrijeme nastanka Golf kluba Zagreb ne zna se točno. Naime, po nekim izvorima prvi pokušaj osnivanja GK Zagreb bio je 1925. godine, ali postoje dokumenti prema kojima je gradsko poglavarstvo tada odbilo dati pristanak za osnivanje kluba. Ponovno osnivanje kluba uspješno je provedeno 1929. godine. Utemeljitelji Golf kluba Zagreb bile su najviđenije osobe ondašnjeg Zagreba na čelu s grofom Miroslavom Kulmerom. Nadalje, osnivači su bili barunica Vera Nikolić, dr. Edo Frank, dr. Milan i dr. Artur Marić, Adalbert pl. Deutch-Maceljski, Vladimir Arko, Archibald Walker, Hugo Weinberger, grofica Ethel Kulmer, Vida Popović, Milan Prpić i Aleksandar pl. Ulmansky. Osnivač Kluba bio je i hotel Esplanade u čijim se prostorima nalazilo i sjedište kluba.

  • Godine 1931. Klub ima osamdesetak članova, a iduće 1932. godine Klub broji već 102 člana. Toliki broj članova za ondašnji je Zagreb bio respektabilan. Trener i glavni greenkeeper kluba u početku je bio Englez Gilbert S. Treacher. Kasnijih godina kao trener kluba spominje se Ivan Radolović iz Istre koji je golf najvjerojatnije naučio na Brijunima. Vodstvo golf kluba Zagreb odmah nakon osnivanja 1929. upućuje gradskim vlastima molbu za dodjelu zemljišta zbog izgradnje igrališta. Toj je molbi udovoljeno te im je dodijeljeno zemljište unutar Maksimirskog perivoja. Do početka 1931. godine sagrađeno je igralište od devet polja. Igralište je svečano otvoreno 12. lipnja 1931. godine u nazočnosti mnogih velikodostojnika. Ukupna dužina polja bila je oko 2200 jardi, a PAR je bio 35. Prvi tee se nalazio kod Lugarske kućice (današnja Švicarska kuća). Premda je igralište bilo razmjerno kratko, na njemu su održani brojni turniri pa vjerojatno i prvo državno prvenstvo 1934. godine. Tijekom sezona igralo se više turnira. Osim sportskih, unutar Kluba odvijale su se i društvene aktivnosti. Svake godine do 1936. redovito se održava u hotelu Esplanade golferski bal.

  • Nakon nekog vremena klub nailazi na niz poteškoća u radu. Od početka izgradnje igrališta planirala se i izgradnja klupske kuće, ali do realizacije nikada nije došlo. Pretpostavlja se da su razlog financijski problemi uzrokovani izuzetno visokom najamninom (6000 dinara godišnje) za igralište. Aktivnost se održala sve do 1936. ili 1937. godine. Te godine je novoosnovanom klubu u Beogradu ustupljen trener Radolović, a prodan im je i dio opreme. Najvjerojatnije se tada i ugasila aktivnost GK Zagreb.

  • U Ičićima, primorskom mjestašcu na pola puta između Opatije i Lovrana na terasastim padinama Učke, u svibnju 1930. godine svečano je otvoreno golf igralište.

    Izgrađeno je na zemljištu obitelji Tomašić-Červar, a ono što je bilo najkarakterističnije za ovo igralište bili su prekrasni i nezaboravni pogledi koji su pucali na Kvarner sa svakoga od devet polja. Kao i ostala onodobna igrališta u takvom podneblju, igralište imalo je pješčane teeve i greenove. Topla klima i način izgradnje dozvoljavali su igru tijekom čitave godine što je uz prekrasne vizure spominjano kao najveća blagodat ovog golf igrališta koje se reklamiralo kao «Golf u planini na obali mora». Ukupna duljina igrališta bila 2310 jardi, a PAR je bio 35. Tri su polja bila PAR 3, četiri PAR 4, a dva PAR 5. Golf klub je osnovan u Opatiji, a njegovi članovi su bili ne samo ugledni ljudi iz Opatije, Rijeke i Trsta već i stalni posjetioci Opatijske rivijere iz ostalih europskih zemalja. Od Opatije ili Lovrana do igrališta su gosti prevoženi luksuznim automobilima ili posebnim autobusima. Igralište se koristilo sve do 1943. godine do kapitulacije Italije. Kada su u taj kraj došle Njemačke vojne snage na dva ključna mjesta na igralištu izgrađeni su betonski bunkeri i tako je počela devastacija igrališta. Poslije II. svj. rata tu je osnovan rasadnik, a kasnije se prostori sve do danas koriste kao kamp.

  • GOLF PONOVNO U HRVATSKOJ


    Golf se u Hrvatskoj nakon duže stanke pokreće tek u zadnjem desetljeću XX. stoljeća. Unatoč ratu, grupa entuzijasta pokreće osnivanje nekoliko klubova u Zagrebu i Sinju. Uz savski nasip na površini 200x300 metara članovi Golf kluba Bundek uređuju prvo vježbalište, a nešto kasnije uređuju i tri polja PAR 3.

     

    Druga grupa entuzijasta uređuje vježbalište između Horvaćanske ceste i Kineziološkog fakulteta i tu osniva University golf klub Zagreb. Na početku su za učenje golfa bili angažirani učitelji iz Slovenije i Italije.


    Godina 1992. i 1993. grupa entuzijasta, članova University golf kuba iz Zagreba, na čelu s Draženom Slamarom obnovila je devet polja nekadašnjeg golf igrališta na Brijunima. Unatoč, za današnje uvjete, nestandardnom igralištu, kasnije je na njemu održano i prvo službeno Hrvatsko pojedinačno golf prvenstvo.


    U lipnju 1992. godine osnovan je Hrvatski golf savez. Prvi predsjednik je bio ing. Ninko Nikšić kasnije proglašen doživotnim počasnim predsjednikom. Svega tri mjeseca kasnije Hrvatski golf savez primljen je u Europsku golf asocijaciju (EGA). Par godina kasnije registrirana je i Profesionalna golf udruga.
    Prvo pravo golf igralište od 18 polja otvoreno je 14. srpnja 1998. godine u blizini mjesta Krašić na pola puta između Zagreba i Karlovca.


    Postoji još nekoliko vježbališta te dva igrališta u izgradnji. U Zagrebu je dovršena prva faza izgradnje Golf & country cluba Zagreb, izgrađena je klupska kuća, driving range i igralište od devet polja. Nastavlja se s izgradnjom natjecateljskog igrališta od osamnaest polja.

     

    U Zaprešiću je krajem 2004. godine otvorena prva faza golf centra «Novi dvori» koja se sastoji od driving rangea i tri PAR 3 polja za vježbu te klupske kuće. U planu je izgradnja velikog igrališta od 27 polja. Momentalno postoji i još čitav niz projekata u različitim fazama uz jadransku obalu od Istre do Dubrovnika.


    D. Pomykalo, siječanj 2005.